Srdačno Vas pozdravljamo na portalu svetišta u Marijađudu. Na našim stranicama možete pročitati brojne informacije o svetištu, te o raznim programima. Dođite slobodno u naše mjesto, ukoliko imate neko pitanje svezi svetišta obratite kliknite na Veze.
8-og prosinca godine 2012. je pečuški biskup mons. Dr.Udvardy György otvorio Svetu godinu, time i red svečanosti, te priredbi u povodu 300. obljetnice milosnog kipa naše Bazilike. Naime, upravo prije 300 godina je pečuški biskup Nesselrode Ferenc podario sadašnji milosni Gospin kip, umjesto kipa koji je odnesen u Osijek u vihori Rakocijeve oslobodilačke borbe. Taj se kip i dandanas nalazi u Osijeku
Godina vjere u katoličkoj crkvi
Razgovor sa župnikom Rosner Zsoltom o Došašću i proslavi Božića - Pátria TV
Vijesti crkvene zajednice
Red svetih misa aktualnog tjedna
POVIJEST BAZILIKE
Marijađud se nalazi u Južnom prekodunavlju, 25 kilometara južno od grada Pečuha, podno planine Tenkes. Sada je gradska četvrt Šikloša. Korijeni glasovite vinove loze ovoga kraja dosežu do rimskoga doba.
Prvi pisani spomen imena Đud/Gyűd datira iz godine 1290. Krajem XVII. stoljeća bilježe se Gospina ukazanja, rađaju se legende, prema kojima je Gospin kip postavljen još prije doseobe Mađara, za vrijeme Slavena, a mjesto je već tada bilo pod zaštitom Majke Božje od izvora. Od 1689.g. svetište je prepušteno na brigu franjevcima.
Sadašnji milosni kip Majke Božje dar je pečuškog biskupa Nesselrode Vilmosa iz godine 1713. Crkva se između 1739. i 1742. preuređuje i dograđuje u baroknom stilu.
Godine 1805. papa Pio V. daje crkvi dozvolu za organiziranje proštenja. Godine 1950. nakon što je tadašnja vlast odredbom ukinula redovnička zvanja, brigu o svetištu od franjevaca preuzimaju svjetovni svećenici, a devedesetih godina se crvka u cijelosti obnavlja.
Godine 2008. Papa Benedikt XVI. dodjeljuje crkvi titulu basilica minor što joj donosi nove mogućnosti za djelomični i potpuni oprost.
OPIS SVETIŠTA
Od crkve iz XIV. stoljeća ostalo je samo nekoliko zidova. Današnji oblik svetište poprima godine 1742. Tada je zgotovljeno i barokno uređenje crkve. Kip Presvetog Srca Isusovog u sporednoj kapeli, vitraži, kao i orgulje potječu s početka dvadesetog stoljeća, neobarokni glavni oltar iz godine 1936., a slike koje krase plafon i zidove pak iz 1995-96. godine.
Okolica svetišta izvanredno je povoljna za molitvu, tiho razmišljanje. Na mjestu srednjovjekovne sakristije podignuta je kapela Svetog Mihovila, koja, prema legendi, čuva ostatke benediktinske kapele iz 1006. godine. Godine 1860. poviše svetišta podignut je kip Žalosne Gospe, toga stoljeća izgrađena je Kalvarija, katoličko groblje, a iznad svega toga postavljen je jubilejski Križ u 1900. godini. Potkraj tridesetih godina dvadesetog stoljeća postavljaju se razni kipovi kao i oltar na otvorenom, što su, slično crvki, danas već spomenici kulture.
2013. godine slavimo 300. obljetnicu trećeg milosnog kipa Majke Božje Đudske. Dok oko nas sve postaje neizvjesno, a često i u nama, Gospa od izvora, Utjeha žalosnih, pomaže nam odmoriti se, odahnuti makar dolazili samostalno, makar u većim ili manjim hodočasničkim grupama: Gospa će uvijek pomoći da nađemo smiraj u Isusu Kristu, taj nam mir, svijet koji nas okružuje, bio kako bogat, nikada ne može dati.
